CRKVA SV. SPASA , OPĆENITO O GRADU VRLIKA

Crkva sv. Spasa jedna je od najznačajnijih predromaničkih hrvatskih građevina, a zauzima istaknuto mjesto u sveukupnoj europskoj predromanici. Nalazi se u blizini izvora Cetine, usred prostranog groblja i jedina je crkva iz tog vremena u prostoru Dalmatinske zagore koja je gotovo u potpunosti sačuvana u izvornom obliku, sa zvonikom iznad ulaza u crkvu. Dali su je sagraditi župan Gostiha sa sinovima i majkom Nemirom u zadnjoj četvrtini 9. stoljeća, u vrijeme hrvatskog kneza Branimira. Na prostoru oko crkve otkriveno je veliko srednjovjekovno groblje s više od 1100 grobova i brojnim nalazima, u prvom redu luksuznog nakita.

Područje Vrlike, jednog od najmlađih gradova Splitsko-dalmatinske županije, nalazi se na krajnjem sjeverozapadu Splitsko-dalmatinske županije, u dubini dalmatinskog zaleđa, a zakriljen je stjenovitim naborima Svilaje na jugozapadu i Dinare na sjeveroistoku te proviđen Cetinom, najvećom dalmatinskom krškom rijekom, čije vode nakon tajanstvenih podzemnih tokova izbijaju baš tu, u podnožju Dinare, svega nekoliko kilometara od grada čije je prvotno ime i bilo – Vrh Rike. Granice vrličkog područja obuhvaćaju površinu od 238 km2, odnosno gradić Vrliku i još osam naselja koja mu gravitiraju: Garjak, Ježević, Koljane, Kosore, Maovice, Otišić, Podosoje i Vinalić. Vrlika se nalazi na 425 m nadmorske visine, ali su pod njezinom upravom i visoki gorski prostori Svilaje i Dinare koji su u tom pojasu razdvojeni nizom krških polja – Cetinskim i Paškim poljem na sjeveru i nešto većim, Vrličkim poljem, smještenim južnije, te rijekom Cetinom i akumulacijskim jezerom Peruča. Premda manje od sat vremena vožnje odvaja vrlički kraj od velikih obalnih gradova Dalmacije, divljina toga prostora i njegova začudna ljepota čine ga dalekom, gotovo bezvremenom i, sasvim sigurno, veoma osobitom dionicom mediteranskih putova.