MIRINE I O KULTURNOJ BAŠTINI

Mirine su kasnoantički sakralni kompleks s grobljem između Botičinih i Virinih kuća u Otoku na Cetini. Otkrili su ga 1955. godine, sasvim slučajno, arheolozi Branimir Gabričević i Antun Ercegović tijekom istraživanja sojeničkog naselja iz eneolitika na nekadašnjem cetinskom otoku Dugišu. Ime Mirine, zanimljivo je, živjelo je stoljećima u narodu, bez obzira na to što je kompleks bio zatrpan zemljom. Etimološki upućuje na kroatiziranu uvećanicu latinske imenice "murus" (mir) u značenju "zidine, razvaline, ruševine". Javlja se u istome funkcionalnom značenju i na širem pojasu jadranskoga antičkog areala (usp. Mirine kod Omišlja na Krku i sl.). To jednobrodna crkva iz kasnoantičkoga razdoblja s nekoliko pomoćnih prostorija uz južni i sjeverni zid (grobne kapele i krstionica). Impresivna je grobna komora prigrađena uz narteks na zapadnoj strani, a krstionica – uzdužna pravokutna prostorija s apsidom i krsnim zdencem u obliku grčkoga križa – prislonjena je uz južni zid lađe. Glavni je brod crkve završavao na istoku polukružnom apsidom u kojoj su bile smještene subselije i katedra. Pronađena je znatna količina osebujne plastike izvedene stilom kasnoantičke rustike dalmatinskoga zaleđa. Na Dugišu, otoku usred Cetine, nađeni su tragovi života iz kraja brončanog i početka željeznog doba (1300 god. pr. Krista) u obliku sojenica, kao i u arheološkom sloju iz ilirsko-rimskog razdoblja (1. st. pr. Krista) u obliku ostataka glinenih lonaca od obojene grčke keramike. Iz starokršćanskog doba na lokaciji Mirine postoje ostaci bazilike iz 6. st. To je vrijeme cara Justinijana, obnovitelja rimskog carstva kada se na ovim prostorima učvrstilo kršćanstvo. Crkveno graditeljstvo pripada 18. i 19. stoljeću.

Jedan od temeljnih pristupa u korištenju prostora je očuvanje prirodnih i stvorenih vrijednosti prostora, jer sva kulturna dobra zajedno sa okolinom čine prostornu baštinu. Osim pojedinačnih građevina kulturnu baštinu čini i prostorna baština, bilo da je rezultat ljudskog djelovanja kroz povijest, ili je djelo prirode. Zanimljivosti Općine Otok nalaze se prvenstveno u gradinama, gomilama, stećcima, grobljima, kapelama, crkvama, marginalnim i razrušenim utvrdama, starim kamenim kućama, potleušicama, stajama i mlinicama, kilometarskom suhozidu te, konačno, u živopisnoj rijeci Cetini s mnoštvom izvora, bunara i riječnih otoka. Svaki zavičaj nudi svoja reprezentativna mjesta življenja koja se mogu svrstati pod rubriku "zanimljivosti".

• crkva sv. Luke u Otoku
• crkva Bezgrješnog Začeća BDM u Otoku
• Župna crkva Svih Svetih u Gali (župa Gala-Gljev)
• crkva sv. Martina u Rudi
• crkva sv. Roka u Udovičićima
• otok Gacko na Cetini
• otok Dugiš na Cetini
• otok Čanj na Cetini
• Mirine u Otoku
• Grebčine u Udovičićima
• Bilokapića gradina u Udovičićima