OPĆINA OTOK I SV. LUKA

Općina Otok osnovana je početkom 1993. godine i od tada djeluje samostalno kao jedinica lokalne samouprave (do tada je bila sastavni dio Općine Sinj). Smještena je na kopnenom dijelu Splitsko-dalmatinske županije. Općini Otok pripada najistočniji dio sinjskog polja, visoravni nad njim - podi i dio Kamešnice do granice sa Bosnom i Hercegovinom. Otočku općinu od sinjske dijeli rijeka Cetina, crta koja od Kosinca s istoka prati cestu Han - Bili Brig. Granica zatim pravi luk od Gljevačkih polja i završava na državnoj granici. Na jugoistoku prema triljskoj općini granica općine Otok siječe sinjsko polje od kote 294 na Cetini do mosta na Rudi, potom razdvaja Svmjaču od Vrabača, penje se na Petrove kuke, siječe cestu Ruda - Rože južno od Botica, zatim preko Kurlana i Škripuše (1004 m) završava na Ravnojglavi (1094 m).

Najvažnije geografske odrednice su Cetina i Kamešnica te polje između njih, Sinjsko polje predstavlja najveće proširenje u gornjocetinskoj dolini koje je stvarala rijeka između Svilaje i Dinare. Veličinu i oblik cetinske doline odredile su tektonske sile rasjedanjem terena između navedenih planina, tako da Svilaja i Dinara s Kamešnicom čine prirodni okvir nekadašnjoj Cetinskoj županiji. Općina se sastoji od šest naselja smještenih u geografskoj zadanosti reljefa Cetinske krajine: Gala, Otok i Udovičić vodoravno prate tok rijeke Cetine, Ovrlja i Ruda orijentirani su prema svojim istoimenim pritocima, a jedino se Korita, relikt nekadašnjeg života na Kamešnici, položajem izdvajaju kao krševito mjesto u njedrima velike planine. Kao "otok", općina je zaokružena prirodnim zemljopisnim barijerama: vodama Cetine, Rude i Kosinca s jedne te kršovitim podima Kamešnice s druge strane. Otok baš kao i Sinj ima tip hladne submediteranske klime. Zime su oštre i s obilnim padalinama, a ljeta žarka, odnosno sušna.

U Otoku se njeguje tradicija održavanja svetkovine Sv. Luke. Evanđelist Luka prisutan je u dokumentima hrvatskoga srednjovjekovlja kao naslovnik danas nepoznate crkve "Svetog Luke u blizini Cetine". Ta je crkva, uz franjevačku crkvu Sv. Marije podno grada Sinja, najznačajnija srednjovjekovna sakralna građevina Cetinske krajine. Budući da se u Cetinskoj krajini sv. Luka štuje samo u Otoku, najvjerojatnije je bio zaštitnik mjesta s lijeve obale Cetine. Ona su u tursko i u mletačko doba pripadala franjevačkoj župi Otok: Grab do druge polovice 17. stoljeća, Gala do 18. stoljeća, Ruda do sredine 19. stoljeća te Udovičić, Korita i Otok do danas.