POVIJESNA ZGRADA PALACINA – SJEDIŠTE MUZEJA CETINSKE KRAJINE – SINJ

Zgrada Palacina zajedno s tvrđavom Kamičak predstavlja povijesnu i arhitektonsku cjelinu u samom središtu Sinja iznad glavnog gradskog trga u podnožju tvrđave Grad. Kao spomenici visoke vrijednosti obilježavaju prepoznatljivu vizuru Sinja, a podignuti su početkom 18. st. (1712.) u vrijeme venecijanske uprave u Dalmaciji.

Sačuvani likovni prikazi Palacine na grafikama, vedutama, kartama i planovima ponajbolje svjedoče o izgradnji i izgledu zgrade tijekom tri stoljeća, a jedan od najstarijih prikaza nalazimo na Planu i profilu tvrđave Sinj, nepoznatog autora datiranom oko 1720. godine iz Biblioteke Muzeja Correr u Veneciji. Izvorna namjena zgrade bila je vojarna, mletački kvartir, za časnike pješaštva.

Kroz tri stotine godina Palacina je sačuvala osnovna arhitektonska obilježja koja upućuju na graditeljsku slojevitost zgrade s nekoliko dogradnji, obnova, prenamjena i preuređenja te zajedno s tvrđavom Kamičak čiji je neodvojivi dio ima status spomenika kulture upisanog u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Namjena zgrade je uvijek bila javna sukladno društvenim sadržajima. Krajem 19. stoljeća u zgradi su smješteni općinski uredi, a u prizemlju se nalazila obrtnička škola za obrazovanje mladeži. Nakon razornog potresa 1898. godine, zgrada je nadograđena na istočnoj i zapadnoj strani. U prizemlju zgrade otvorena je i prva javna kazališna dvorana u kojoj su se održavale kazališne predstave i svečani društveni plesovi, nastupale domaće dramske skupine, a gostovale su i strane umjetničke glumačke postave. Od 1905. do 1907. godine u Palacini djeluje sinjsko tjelovježbeno društvo „Hrvatski sokol“. Nositelji sokolskoga pokreta imaju kazališni ansambl te priređuju predstave izvodeći hrvatske drame. Godine 1907. u Palacini je osnovana i Javna vatrogasna postrojba Grada Sinja s dugom povijesti i bogatom tradicijom u gradu Sinju. Palacina je stradala u požaru u Drugome svjetskom ratu nakon čega je obnovljena i preuređena.

Od 2017. do 2020. godine provedeni su radovi na kompletnoj rekonstrukciji zgrade Palacine financirane sredstvima Europske unije.

KAMIČAK

Tvrđava Kamičak podignuta je početkom 18. st. (1712.) u vrijeme venecijanske uprave. Izgrađena je prema suvremenom načinu utvrđivanja kao novovjekovni fortifikacijski kompleks bastionske strukture. Poznati su njeni graditelji, Ignacije Macanović te Toma Kazotti i Antonio Cicindella. Pretpostavlja se da su još u 14. i 15. st. hrvatski knezovi Nelipčići na ovom mjestu izgradili svoju utvrdu. Tvrđava Kamičak i obližnja zgrada Palacina u kojoj je smješten Muzej Cetinske krajine – Sinj, izgrađene su u isto vrijeme tvoreći arhitektonski sklop iznimne graditeljske baštine u povijesnoj jezgri grada Sinja. Utvrda je nepravilne tlocrtne dispozicije, a sastoji se od središnjeg, najvišeg platoa te od dva niža, sjevernog i jugozapadnog. Na središnjem dijelu utvrde početkom 19. st. izgrađena je kula u neobaroknom stilu s kamenom balustradom na vrhu, unutar koje se nalazi zvono ukrašeno sa četiri kružna reljefa sakralne tematike i na kojem je upisana godina izrade 1828., te ime poznate talijanske ljevaonice obitelji Colbachini iz Bassana. U drugoj polovici 19. st. na južnom pročelju kule je postavljen gradski sat. Godine 1890. Kamičak je obnovljen i preuređen u gradski vidikovac s parkom. Konzervatorski radovi, rekonstrukcija i prezentacija povijesnih struktura tvrđave Kamičak provedena je od 1989. – 1990. godine kad je obavljena rekonstrukcija izvornih zidova grudobrana te prezentirana šetnica, a obavljena je konzervacija i prezentacija izvornog stubišta na jugozapadnoj strani. Od kraja 2014. do 2017. godine provodila su se zaštitna arheološka istraživanja koja su prethodila cjelovitom uređenju i sanaciji tvrđave Kamičak.

TVRĐAVA GRAD

Tvrđava Grad nalazi se iznad Sinja, na vrhu brijega odakle dominira Sinjskim poljem. Zahvaljujući strmim liticama, njezin položaj je bio lako branjen, a strateški dobro izabran uz stoljetnu komunikaciju koja je unutrašnjost povezivala s gradovima na obali, nadzirući važne dionice trgovačkih putova kao i dan danas. S druge strane, gospodarski razvitak Grada opasanog čvrstim zidinama osiguravalo je plodno Sinjsko polje okruženo planinskim lancima Dinare, Kamešnice i Svilaje koje je u mirnijim razdobljima osiguravalo obilje stalne vode pružajući materijalnu životnu sigurnost. Kontinuitet života na tvrđavi može se pratiti još od prapovijesti, a iz antičkog, a vjerojatno i predantičkog razdoblja potječe sam naziv grada Sinja. Naime, ilirsko naselje i utvrda na kojem se nalazi Grad, zvalo se Osinium, sjedište delmatskog plemena Ozinijata. U kasnom srednjem vijeku u darovnici iz 1341. godine, spominje se kao castrum Fsini, a 1345. kao kraljevski grad Zyn i sjedište cetinskih knezova Nelipčića. Neposredno pred pad pod Osmansku vlast 1513. godine, njime upravljaju kraljevski kaštelani. Kao tvrđava nastavlja se dalje razvijati pod osmanskom vlašću do 1686. godine, a zatim i pod mletačkom, austrijskom te francuskom upravom koja je iz strateških razloga razara te se tako razrušena tvrđava polako napušta, a varoš podno nje preuzima ulogu urbanoga i vojnoga središta.