NUTJAK I ČAČVINA
UTVRDA NUTJAK
Utvrda Nutjak nalazi se 3 km nizvodno od Trilja, na desnoj obali rijeke Cetine. Podignuta je na litici iznad rijeke, nedaleko od mjesta gdje Cetina napušta Sinjsko polje i nastavlja svoj vijugavi put kanjonom do ušća u Omišu. Krajem XV. stoljeća poljički knez Žarko Dražojević inicirao je izgradnju utvrde kako bi ojačao sjevernu granicu Poljičke kneževine u obrani od Turaka. Žarko Dražojević iskazao se kao jedan od najistaknutijih hrvatskih velikaša u borbama s Osmanlijama. Poginuo je 1508. godine i pokopan je u splitskoj katedrali. Nutjak je osvojen oko 1513. godine kada je pala i obližnja utvrda Čačvina. Mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine Nutjak je dodijeljen Veneciji, a suprotna obala Cetine i tvrđava Čačvina ostale su pod turskom upravom. Uskoro Nutjak gubi na strateškoj važnosti jer je na Gardunu podignuta manja mletačka utvrda, tzv. Guardia (lokalitet Stražbenica u blizini crkve sv.Petra), odakle se mogao nadzirati obližnji turski teritorij, kao i prijelaz preko rijeke Cetine u Trilju. Utvrdom dominira velika kružna kula, dok se na terasama južno od kule nalaze ostaci zidova drugih objekata koji su bili u funkciji obrane i stanovanja. Na istom lokalitetu pronađen je arheološki materijal iz ranijih razdoblja pa se može pretpostaviti da je kula Nutjak nastala na prapovijesnom lokalitetu.
UTVRDA ČAČVINA
Tvrđava je sagrađena na uzvisini sjeveroistočno od Trilja u svrhu nadziranja jedne od najvažnijih komunikacija koja još od prapovijesti vodi kroz unutrašnjost Dalmacije. Sačinjavaju je dvije kule povezane izduženim dvorištem. Istočna kula, veća i bolje sačuvana, izvana je nepravilna okrugla tlocrta, a iznutra osmerokutna s očuvanim bunarom. Zapadna je kula manja i lošije sačuvana. Potvrđeni su arheološki nalazi koji datiraju od kasne antike do početka XVIII. st., s naglaskom na kasni srednji vijek. Pod tvrđavom je smještena stara župna crkva sa zvonikom na pročelju, građena u XVIII. st. Utvrda se prvi put spominje 1371. godine, a do početka XV. stoljeća drže je knezovi Nelipići. Krajem XVII. stoljeća pada u turske ruke sve do 1718. godine kada dolazi u posjed Mlečana.